IZGUBLJENO – NAĐENO IV

45
Share
Copy the link

*Pomešati posao i zadovoljstvo.
Svi se trudimo da to ne radimo, barem svesno, ili da možda sami sebe prevarimo. Kako god zadovoljstvo uvek na kraju pobedi, a od nas zavisi da li ćemo se osećati kao pobednici ili pak poraženi. Živelo zadovoljstvo!!!

Ujutro nas probudilo kucanje na vratimo. Mario se prvi sabrao i kroz minutu ili dve sledio dalje upute. Stvari su nam vrlo brzo donešene, dok smo se gurkali pod tušem. U sobi smo se svi sušili dugim i toplim peškirima. Ja sam povremeno pogledom ispratio Emanuelline obline, koje su zaista u tom momentu bile nestvarne. Kasnije i u odeći, njena guza i grudi su zasenile apsolutno sve u sobi. Sve u Parizu. Spremni smo i izlazimo u hodnik. Smeh, galama, trka i frka. Toliko nasmejanih prijatnih lica. Dve devojke, sa recimo ruskim naglaskom, su nam prišle i uzbuđeno rekle da je šteta što smo zatvorili sobu, je*u nam se planirale pridružiti. Drugi puta. Malo pomalo i mi smo vani. Udišemo taj prohladni pariški jutarnji zrak. Pred klubom u kojem smo proveli divnu noć planiramo se rastati. Nisam bio spreman na taj korak.
„Možda bi mogli otići negde na doručak“, predložio sam.
Pogledali su me, a onda jedni druge. Složili su se.
„Znam jedan talijanski restoran gde možemo u miru pojesti nešto ukusno“, javi se Mario.
Bez pogovora. Mario vodi, sledimo ga. Mario se pokazao kao izuzetno prijatan, inteligentan i svestran momak. Taj je prošlu noć između ostalog proveo i u Nini. Nisam osećao ljubomoru, ali je svejedno teško opisati rečima. Neki se čvorovi pokidaju, a do osobe je koliko će brzo uspeti da ih ponovo sveže. Meni je uspelo jako brzo. U prvi taxi smo ušli ja i on, a u drugom su bile devojke. Zašto dva taxija? Naime, u Parizu verovatno nekim zakonom ili pravilnikom taksista maksimalno smeje primiti tri putnika. Možda u nekim kasnim noćnim satima dolazi do odstupanja, ali u 10 sati ujutro teško.
Doručak je bio obilan i ukusan. Okrepljeni, razgovarali smo i šalili se. Devojke su se malo odvojile i posvetile nekim svojim temama. Ja i Mario smo se upoznavali kroz poslove kojim se bavimo i uz sport kao neizbežnu stavku u razgovoru muškaraca. Otrcana fraza. Sve što je lepo kratko traje. Opet se negde izgubio i brzo vratio sa ružama za svaku devojku. Ruže su od mene i od njega, iako ja u pomenutom nisam imao pojma. Nini često kupujem cveće, tako da mi je to sasvim normalna gesta.
Rastajemo se u jednoj uskoj pariškoj ulici, ispunjenom mirisima iz obližnje pekare.
Keiko me jako zagrlila i taj zagrljaj je govorio puno. Ova devojka neće ostati upamćena kao jedna vruća pariška noć. Obećao sam da ćemo se često dopisivati. Imao sam želju da ostanem u kontaktu sa tom malom Japankom.
„Merci beaucoup“, rekao sam.
Ema se propela i milovala me po obrazu, te prstima prelazila preko onog malog ožiljka.
„Zašto mi zahvaljuješ? Je li te ovo neko sinoć nehotično dohvatio?“
„Ožiljak je tu s razlogom“, nasmejao sam se.
„Ema hvala ti za sve, ipak si ti nama bila domaćin.“
Zagrlila me je.
Emanuelle, studentica arhitekture, prezgodna devojka koja je prošlu noć progutala moje seme.
Znam da je time htela nešto reći. Nisam mogao dokučiti šta.
Rukovao sam se s Mariom. Nina ga je poljubila. Dobro nije morala u usta.
Devojke su se duže opraštale.
„Kada dođete ponovno u Pariz javite se“, doviknu Ema mašući rukom.
Zagrljeni smo došli do hotela.
U liftu smo. Smešim se. Grom iz vedra neba.
„Pušila si mu.“
„Lizao si ju, tačnije davio si se njenom pičkom.“
Dobro, nećemo preterivati“, rekao sam, dok se Nina privila na moje grudi.
„Ljubavi ovo je bilo divno, uživala sam u svakom pogledu, poljubcu, uzdisaju u svemu“, govorila je tiho.
Privukli smo divne ljude, pustili ih u naš svet i doživeli zajedno jak izvanzemaljski *azam.
„Neponovljivo iskustvo, život je lep“, rekao sam i poljubio svoju devojku.

***

Moj posao je stresan, projekti znaju biti uspešni, ali mogu te dovesti i u depresivno stanje ako tvoj trud, rad i zalaganje ostane necenjeno. Upravo mi se to desilo sa poslednjim projektom. Nina mi je naravno pomogla da se što pre vratim u život. Na novom projektu radim sa Česima. Nauspeh prethodnih projekata nas je povezao. Petra i Tomas su dvoje jako ambicioznih i inteligentnih ljudi iz Praga. Imali smo jednog spolnog, pardon spoljnog, saradnika u National Geographic-u i bilo je mesta za još jednog ili dva člana tima obzirom na sredstva kojima smo raspolagali. Mene je na prošlom projektu koštalo, između ostalog, nepoznavanje prava i pravnih aspekata, a opšte je poznato da živim sa pravni*, tako da sam Ninu vidio kao dio tima. Zaista joj je bilo teško naći neki ozbiljan posao. Prihvatila je. Raditi ćemo skupa. Ja sam dva puta putovao u Prag i ostajao par dana, kako bi rešili sve bitna prirodno – geografska obilježja i faktore vezane za projekat. Ostalo smo sve mogli da završavamo na *u.
Nekako u to vreme je i kod nas zaživio * tako da smo imali iscrpne timske diskusije i dogovore. Prag sam izabrao iz još jednog razloga, prezentacija novih projekata je trebala biti održana u pomenutom gradu.
* smo iskoristili i za razgovore sa onom našom trojkom iz Pariza. Možda malo čudno ali sam ja najviše vremena na * – u proveo sa talijanom. Mario je živeo u Đenovi.
Vratimo se poslu. Kao vođa tima na projektu, koji je po meni bio izuzetan s obzirom šta predstavlja, uložio sam jako puno truda, ambicije, znanja i vremena. Ostali, uključujući i Ninu, odrađivali su fenomenalan posao. Ako se Nina prihvati nekog posla, u potpunosti postane predana tome i ponekad malo pretera. To je samo moje mišljenje. Ona je neke naše, bolje rečeno moje, zamisli dovela u pitanje jer nisu sa pravnog aspekta bile ostvarive. Bez obzira što su bile ambiciozne i originalne. To mi je na projektima falilo. Radila je to izvanredno u dobroj nameri, a to se ponovilo nekoliko puta tako da sam morao sprovesti svojevrsnu reviziju projekta. Nina je možda nesvesno počela obraćati pažnju na dosta detalja, malih greškica i ukazivati na iste, što izbacivalo iz ravnoteže. Bližio se dan prezentacije. Postajao sam sve nervozniji, te pod dozom nekog neobjašnjivog stresa, odlučio sam Nini reći da malo ohladi. Zaista je cepidlačila.
To veče sam došao kući kasno je*am po nekim institutima tražio da mi ustupe neke podatke. Imao sam sve dozvole, ali svejedno, bili su neljubazni.
Nakon tuša koji me vratio u normalno stanje, Ninu sam zatekao u spavaćoj sobi. Njena zlatna kosa, miris kože i osmeh kojim me dočekala doveli su u pitanje moju odluku da joj malo skrenem pažnju. U rukama je držala neke papire. Znao sam. Još jedan dio projekta je prekontrolisala.
„Jesi li umoran? Moram ti reći, našla sam još neke nelogičnosti i ne bi bilo zgoreg da ovo uzmemo u obzir. Znaš pravo u EU….“, prekinuo sam je.
Dosta.
„Nina, ti znaš da ja jako cenim tvoj rad. Neverovatna si u poslu kojim se baviš.“
Nisam nameravao stati, međutim ostavila je papire i bezizražajno me gledala.
„Nastavi molim te, osećam da sada sledi veliko ali.“
Gotovo je. Reći ću.
„Grešiš, ne veliko, ali mislim da malo preteruješ. Daviš me. Obraćam pažnju na to što mi ukazuješ i imam osećaj da ću ja napraviti određene propuste u onom delu za koji sam ja nadležan.“
Ustala je.
„Dobro, želiš da se povučem s projekta.“
„Daj bre Nina otkud ti to, znaš da ne mislim ništa loše, bez tebe ne bi mogli ovo do*i na svet.“
Prišla mi je. Gledala me u oči.
„Od kada smo zajedno radio si nekoliko projekata, u svakom su prirodno – geografska obilježja dovedena do savršenstva. Kod tebe nema greške. Uništavalo te pravo. Pravni aspekti su te koštali na prošlom projektu. Svaki puta si zasrljao. Nisi mi se obratio za pomoć, doduše ja nisam ni znala na čemu radiš. Završavala sam faks. Sada ti želim pomoći i tu stranu dovesti do perfekcije. Ti mi tako vraćaš. Nesnošljiv si poslednjih dana, a ja sam ta koja preteruje.“
Pogrešio sam. Blago drhtanje njenog glasa bilo mi je poznato.
„Ne želim te večeras pored sebe, spavam sama. Jedno od nas dvoje ide na kauč.“
Bila je surova. Spustio sam glavu. Pogrešio sam. Preterivala je zbog mene, moje želje za uspehom. Moje karijere. Što je najgore, bila je u pravu.
„Nina, ja ću na kauč.“
Znao sam da izvinjenje neće pomoći.
„Uzeti ću svoj jastuk, a deku ću iz ormara.“
Nije bila gotova.
„Zanimljivo, kad god imamo neku prepirku, ti si taj koji ide na kauč. Pitam se zašto?“
Nisam joj odgovorio. Izašao sam iz sobe i odgovorio sam sebi. Zato što ja obično userem i zato što nisam mogao dopustiti da se ona valja po onom neudobnom kauču.
Zvuk ključa. Dele nas zidovi.
Razmišljao sam. Ja i Nina se nismo nikada svađali, uglavnom su prepirke završavale ovako ili nekako slično. Izbegavam svađu zato što se obično kažu neke reči, poslije kojih „izvini“ samo dodatno pogorša stanje. Teško to podnosim. Ona to zna. Nije mi jasna ona teza da poslije dobre i jake svađe dolazi još bolji sex. Kod mene to ne pije vode.
U sebi razgovaram sam sa sobom.
Nisam pobornik nasilja čak i kada moram braniti nešto svoje. Nasilje je svugdje prisutno u svakom mogućem obliku, a što je najgore popraćeno je i sasvim se normalno provlači kroz društvo. Ja sam u društvu mekušac zato što izbegavam svađu, a pogotovo ako uzmemo činjenicu da me ponekad moja devojka u šali pred svima povuče za nos.
„Ja bi joj zalepio šamarčinu da sam na tvom mestu“, bile su reči jednog mog prijatelja.
Odjebao sam ga poslije toga. Zbog devojke okrenuti leđa prijatelju. Mekušac. Jesam, najveći na svetu, ako me kao mekušca opisuje činjenica da se ne volim svađati, glumiti ljubomoru ili u momentu pumpati šakama čim neki frajer moju devojku pogleda sa vatrom u očima ili uputi joj neki prost kompliment te maltretirati je pred svima kako bi dokazao kolika sam faca. Svakako da jesam.
Zbog tih i sličnih razloga moj krug prijatelja se dosta sužio. Sva sreća pa oni najbolji, najsvestraniji i neograničeni su ostali. Upali su i neki Ninini. Bili smo zdrava ekipa.
Ja sam grubosti izbegavao i tokom sexa, mada ih je Nina znala povremeno sa namerom isprovocirati. Koliko god otišlo daleko, pokušavao sam se kontrolisati. Nije mi bilo prijatno ujutro gledati male masnice na njenom telu. Ona, znala je da ugrize, nakon pomenutog izbegavala je obraze, ali često su mi stradali vrat ili rame. Nakon toga je vidala moje ranice s puno ljubavi i pažnje. Uživao sam.
Neugodno mi je. Kauč je odličan za sedenje, ali spavati na njemu je ravno smrtnoj presudi. Izbacio bi ga davno, ali dvosed mi je premali, a u fotelju neću. Neke dodatne dušeke za spavanje tek planiramo kupiti. Oni će biti moj spas kad me Nina istera, odnosno kad izbacim sam sebe iz spavaće sobe.
Čujem neko trenje na vratima u spavaćoj. Nina. Ustao sam i seo na fotelju. Nešto se dešava. Neki glasići, mrmljanje i uzdisaji. Čekaj malo. Nina gleda pornić.
Zatvorio sam oči i pogledao kroz ta zatvorena vrata.
Nina je raskopčane spavaćice sedela na peškiru naslonjena na njih, video sam njene duge prste kojima masira klitić. Povremeno ih prinosi ustima i dodiruje usnama i jezikom. Uzdasi su tihi, oči zatvorene. Između stopala je laptop, iz kojeg stenju i maze se dve mlade ribice.
Gledao sam. Osećao sam. Ninini prsti su magični. Dva srednja je ugurala duboko u sebe. Vlažna je, sa srednjeg kapljica njenog soka završi na peškiru. Uživao sam. Promenila je ton. postala je glasnija i napaljenija. To je moglo značiti samo jedno. Stigao je jebač. Trojka. Trebao sam znati. Glasniji su. Devojke mu ljube veliki ud, koji će za koji minut prodirati duboko u njihova prostranstva. Osećao sam brzinu Nininih prstiju. Nesvesno sam ustao i naslonio se licem uz vrata. Otvorenih usta i ubrzanih otkucaja srca slušao sam svaki Ninin uzdisaj i gledao njenu vrelu pičkicu. Jebač je one dve uzimao neizmenično. Nina nežno udari glavom u vrata. Svršiće. Ubrzala je. Uzdasi su dugi. Njeni sokovi se prelivaju. Na jeziku sam osetio svaku kapljicu. Skupila se na peškiru nesvesna mog prisustva. Proživeo sam svaki delić njenog *azma. Seo sam pored vrata. Nina je ugasila laptop, ustala i otišla na krevet. Dogegao sam se da kauča. To je bilo namenjeno meni. Kazna ili pomilovanje. Zaspao sam ne znajući da mi je Nina produžila životni vek.
Ujutro sam se budio sporo i lenjo. Obrisi. Neko me gleda. Samo jedno lice želim. Upravo to.
Nina me nežno milovala po kosi. Kad sam napokon progledao uputili smo si smešak pomirenja. Poljubila me u čelo.
„Doručak ti je na stolu, a ja idem sa teta Sanjom do marketa.“
Uzeo sam je za ruku, pogledom ispratio te divne magične prste.
„Nina ja nisam mislio….“, stavila mi je jedan na usta.
„Nemoj.“
Otrčala je i sa ulaza dobacila:
Vratiću se brzo, pojedi dok je vruće.“
Ustao sam. Na stolu u kuhinji su me čekali ušti*i.
Teta Sanja, uz doručak bi mogao malo i o njoj. Teta Sanja je bila Nininih i mojih godina, ako biste naše godine sabrali. Moja prva komšinica s kojom sam razvio specifičan odnos. Uvek vedra i nasmejana ušla je u moj život nekoliko dana nakon što sam odlučio da živim sam. Osetio sam njenu dobrotu već prvih meseci mog samostalnog života. Imao sam jaku vrućicu, tresla me je groznica. Keva zbog nevremena nije mogla doći. Teta Sanja je čitav dan i čitavu noć provela uz mene. Kuhala mi je supice, stavljala obloge i ušuškavala ako bi me groznica savladala. Iz te moje kratkotrajne bolesti, razvio sam poseban odnos sa svojom komšini*.
Živela je sama. Bila je sama. Teta Sanja je u najboljim godinama života obolila od teške bolesti. Nisu joj davali neke šanse da će preživeti. Njen muž, neki gastrabajter, napustio je svoju bolesnu ženu i odveo trogodišnju Sanjinu kćerkicu. Nekim čudom se oporavila, iako i dan danas redovno pije lekove. Oseća se dobro. Kćerka je posećuje par puta godišnje. To je malo da ispuni toliku prazninu. Teta Sanja u sebi nosi ogromnu količinu ljubavi i dobrote, a u meni i Nini je našle osobe kojima će to moći pružiti. Vraćali smo to na sve moguće načine, jer volimo svim srcem tu simpatičnu damicu. Kada je došla Nina, one su postale nerazdvojne. Kuhala je fenomenalno, svako Sanjino jelo je bilo ukusno i neponovljivo. Često je delila svoje obroke sa nama. Učila je i Ninu svojevrsnim kulinarskim čarolijama što sam i ja osetio, iako nikada nisam imao primedbe na hranu koju pripremi moja devojka. Ako bi Sanja ponekad zapala u neka svoja depresivna stanja ja i Nina smo bili uz nju i trudili se maksimalno da je izvučemo iz tog tesnog oklopa. Međutim, moja komšinica je bila puno više od onoga što sam ja ustvari….., Nina se vratila.
Ušli smo u Češku, još nekoliko sati i u Pragu smo. Nina spava, a ja razmišljam o nekim tvrdnjama sa naših letovališta koje se tiču isključivo Čehinja. Lake i neozbiljne ribe, neću se prevariti i upotrebiti izraz glupe. Dva produžena vikenda koje sam u radnoj atmosveri proveo u Pragu dala su mi za pravo da te tvrdnje bacim u bunar. Gde god smo se zadesili obraćao sam pažnju na ponašanje domaćih dama. Bilo da se radi o nekim institucijama, marketima ili restoranima bile su izuzetno ozbiljne i profesionalno ljubazne. Biće da se ipak na tim našim Jadranima malo više opuste. Naravno tu je naš šarm kojemu malo ko može odoleti. Koji sarkazam. Razmišljajući o tim glupostima stigli smo u Prag. Probudio sam Ninu, a u centru gradu sam pokupio Petru koja nam je našla neki smeštaj. Inače fond koji smo trošili za potrebe projekta i naše naknade za rad je bio prilično opuhan, tako da nismo mogli sebi priuštiti hotelski smeštaj.
Petra je plavušica, zgodnica, izuzetno ozbiljna, ambiciozna i načitana devojka, koja će mi biti partnerica sa kojom ću prezentirati rad. Retko kad se smejala, a u razgovoru sa Ninom malo se opustila. Ukoliko bih se ja priključio nekoj temi udesila bi ozbiljno lice. Verovatno je do mene. Brzo smo se raspakovali, nešto na brzinu pojeli i otišli u neki omladinski centar gde smo na kratkotrajno korištenje dobili prostorije kako bi finalizirali i pregladali rad.
Izlagali smo drugog dana, međutim i prvog dana smo pratili program i projekte. Nina i Petra su nakratko izašle na ručak, meni i Tomiju (Tomas) će do*i neku klopu. Po onome što sam primetio njih dve su se sprijateljile. Bio sam ozbiljan, nervozan i pokušao na sve moguće načine dokučiti šta je ovog puta in odnosno šta se traži. Potegnuo sam neke veze i preživeo jedan hladan tuš je*am saznao iz pouzdanog izvora da je za neke projekte već odlučeno. Ozbiljna multinacionalna kompanija svoj novac ulaže ciljano. Na večernjem sastanku u pomenutom centru sam vidno utučen prenio svom timu ono što sam saznao. Toliko uloženog truda i ambicije. Osećao sam se poraženo. Svoje stanje sam prenio na ostale u timu osim na Ninu. Ona je naglašavala da odradimo sve do kraja profesionalno i da moramo biti ponosni na ono što smo uradili. Pošto sam bio nesnošljiv u krevetu mi je poluglasno očitala bukvicu kako svojim ponašanjem uništavam zdrav duh i pozitivnu energiju. Povukla je deku i vidno razočarana okrenula mi leđa.
Dugo nisam zaspao. Ujutro pogođen njenim rečima odlučio sam da ipak rad predstavimo u najboljem svetlu. Dok smo se spremao ljutito me gledala ispod oka. Nasmešio sam se. Okrenula je glavu. Tomi je uradio fantastičnu prezentaciju u Power Point-u te desetominutni video zapis. Na meni i Petri je ostatak. Kada je došao red na nas Nina nas oboje prigrli i prošaputa:
„Sretno.“
Bilo je odlično, Petra je naprosto zračila. Bili smo sinhronizavani i verovatno zapaženi. U određenim momentima osećao sam se ponosnim na sve ono što smo postigli.
Na kraju smo nagrađeni gromoglasnim aplauzom. Petra se iskreno smešila iako su joj se ruke tresle. Bio sam ozbiljan. Kada mi je uputila pogled ponovo je na lice vratila mrak. Pomogao sam joj da siđe niz stepenice.
„Hvala ti“, promrljalja je i hladno prošla pored mene.
Tamo dalje ona i Nina su se smejale i grlile, dok je meni u susret dolazio Tomi.
„Fantastično, svaka čast“, pružio mi je ruku.
„Bilo je dobro, odradili smo vraški posao“, rekao sam i odsutno gledao po sali neobraćajući pažnju na ostatak tima, koji je glasno sređivao utiske.
Bio sam vidno odsutan, sve dok mi nije prišao jedan od čelnih ljudi i članova komisije da se rukuje.
„Kolega, možete li doći za koji minut u našu kancelariju“, rekao je i nestao u gužvi.
Sačekao sam malo, obavestio ostale i lagano krenuo.
Kancelarije i kabi*i čelnih ljudi National Geographic-a su smeštene u drugom delu zgrade.
Došao sam pred vrata i odlučno pokucao.
„Napred, a vi ste, izvolite sedite“, rekao je gospodin koji mi je malopre u sali prišao.
U rukama je držao neke papire, a na stolu je bio naš projekat.
Seo sam.
„Malopre su mi poslali vašu biografiju. Vidim, profesor ili bolje rečeno magistar. Ovo je vaš treći projekat, koliko ste dugo kod nas?“
„Hvala, skoro tri godine“, odgovorio sam umirajući od znatiželje.
Nisam mogao odgo*nuti o čemu se radi, ali po njegovom vladanju moglo bi biti nešto dobro.
„Već ste čuli da smo neke projekte unapred podržali, zbog specifičnih tema, nadam se da to razumete, međutim vaš mi se projekat izuzetno dopao. Mislim da bi mogao zaživeti u praksi ukoliko se naravno dobro potrudite.“
Ovo je bilo nešto novo. Morao sam paziti šta reći. Hladno i smireno.
„Moj tim je uložio puno truda, ne mogu reći da se nismo nadali uspehu i na pomenuto negledamo kao na jedno novo iskustvo, zaista bi nam bilo drago ako bi naše zaživele.“
Dok sam ja pričao on je prelistavao naš rad. Skinuo je naočale.
„Vidite kolega mi ćemo vas podržati. Znate kako stvari idu, sredstva ne možete dobiti sada zbog naše finansijske konstrukcije. Čekati ćete nekoliko meseci. Vaše znanje, načitanost i posvećenost radu su već znani, ali ovdje ste za razliku od prethodnog vašeg rada obrazložili i objasnili pravnu podlogu, što je svakako nešto novu i presudno u našoj odluci. Kolega čestitam.“
Blok. Nina. Bio sam van sebe.
„Hvala još jednom, nećemo vas izneveriti“, promucao sam.
„Znam da nećete, ne bi vi to sebi dopustili, dalje upute će te dobiti poštom i mailom“, nasmejao se.
Rukovali smo se i ja sam izašao. Ne obraćajući pažnju na bilo šta grabio sam ka ono troje ljudi koji su moj uspeh učinili mogućim. Ostvarili su mi san. Verovatno i svoj.
Gledao sam ih sa vrha stepeništa. Smejali su se. Bili su vedri. Posmatrao sam Ninu kako blista i razgovara sa ostalim učesnicima. Ljudi su im prilazili kako bi čestitali na dobro urađenom poslu ili postavili neko pitanje. Ja sam donosio divne vesti i nisam se mogao pokrenuti.
Nina je na kraju krajeva spasila projekat, Tomi je napravio najbolju prezentaciju, a Petra sijala na izlaganju i pomogla da i mene neko primeti. Šta si ti uradio, osim što si kritikovao sve, postajao nepodnošljiv i umalo koštao ove ljude uspeha. Moram se smiriti. Opustiti. Predstavi se u pravom svetlu. Graciozno sam silazio niz stepenice.
Kako sam im prilazio tako su osmesi nestajali.
Drhtavim glasom sam počeo iznositi svaki detalj o onome što sam pričao malopre sa članom komisije, s tim da sam na nekim rečenicama direktno hvalio njihovo zalaganje i lagano, dolazeći do vrhunca, nabacivao širok i iskren osmeh. Pomno su me slušali, iako su pomalo bili zbunjeni. Na posletku citirajući Michaela Jordana naglasio sam:
„Dame i gospodo U IGRI SMO!!!“
Oduševljenje. Prva se na moje zaprepaštenje sabrala Petra i skočila na mene. Snažno me zagrlila, a ja sam zaronio u njenu mirišljavu dugu kosu.“ Nina mi priđe i prilepi mi dug i sočan poljubac. Nisam bio siguran da sam ga zaslužio. Svejedno. Dugo smo sređivali utiske.
„Ovo moramo proslaviti večeras u klubu. Nina, šta misliš“, uzbuđeno će Petra.
Naravno da idemo“, odvrati Nina.
„A ti“, Petra je gledala u mene.
Želja mi je bila da Ninu izvedem na večeru u neki restoran. Prag je prelep i romantičan grad, ali jednostavno se nisam mogao protiviti dobroj zabavi, pogotovo nakon svega što se desilo.
„Uvek sam za dobru zabavu“, nisam skidao osmeh s lica.
Petra me ponovo prigrli.
„Ninin dečko se naučio smejati, dugo mu je trebalo.“
Zagrljaj, ajde u redu, ali Petrini prstići su zagrebali po mom dupetu. To je već vidljiva promena u njenom ponašanju prema vođi. Nisam se obazirao. Možda je bilo slučajno, iako je Petrin pogled govorio da nije. Nije valjda da će mi guzica doći u prvi plan. Nina ju je često znala pohvaliti, naročito onda kada oznojena siđe s nje.
„Ja ću vam se pridružiti…..kasnije“, bilo je nečega u Tomijevom glasu.
Dogovor je pao.
„Dolazim po vas dvoje taksijem, budite spremni“, dobaci Petra i ode.
Ja i Nina nastavili smo šutke do mesta gde smo odseli.
„Hvala ti što si došao k sebi, unio malo radosti i poklonio osmeh ovim ljudima“, smireno je rekla.
„Toliko sam bio grozan?“
„Grozan i nemoguć, bežali smo od tebe i od tvog izgubljenog pogleda.“
Bila je u pravu, ali nije to morala reći. Zastao sam. Spustio pogled.
„Daj malo sam potresena, znaš da nisam tako mislila, pogledaj me molim te“, trudila se.
Propela se na prstiće i milovala me po licu. Otvorio sam oči.
„Pogrešila sam, poljubi me“, oči joj se napuniše suzama.
„Znaš Nina, hvalili su najviše tvoj rad što me čini najponosnijom osobom na svetu, kojoj je devojka ponovo i po ko zna koji put spasila guzicu.“
Usne same krenuše.
Ljubili smo se dugo i bučno neobraćajući pažnju na prolaznike oko nas.
Obraz uz obraz.
„Spasila bih je uvek, jer je obožavam“, prošaputala je.

Nakon što smo klopali, spremamo se za zabavu. U pitanju je neki Night club, a ako se dobro sećam imena, zvao se „Deadly Rose“. Prag je pun tih noćnih klubova, o kućama ljubavi i kurtizanama suvišno je i govoriti..
U kupatilu sam, već sam obukao odeću koju mi je Nina pripremila. Dugi mantil (volim se furat na Nea iz Matrixa), luda maja (uz neku bezobraznu ili nepristojnu poruku) te neuredne pantalone. Obzirom na moje nečešljanje i gotovo sedmicu staru bradu, otprilike to je bio izgled koji sam tražio. Nina u sobi pevuši.
Ušla je da uzme nešto i ostavila me bez daha. Nina je bila u kratkom „aljinčetu“ koje se kod nas popularno zove minjak mada tome ni izbliza nije ličilo. Uzela je jako lepe cipelice sa petom koje svi narodi sa ovih prostora od milja zovu štikle. Dok je to radila okrenula mi je svoje vruće dupence koje je gotov ispadalo iz …..onog. Pogledala me.
„Looking fo*omething?“
„No, I’m just looking.“
Nasmejala se, znali smo tako koju na engleskom kad bi smo se našli u EU. Čak smo se jednom i sexali na engleskom i apsolutno nije loše. Vredi probati. O tome drugi put.
„Nepopravljiv si, al svejedno uživam u tome“, rekla je.
„Nina to je malo prekratko“, konstatovao sam.
Okrenula se i još više izbacila svoje grudi, koje su ionako bile napolju.
„A sad“, spustila je ruke na bokove.
„Ja i moj dug jezik“, prokomentarisao sam.
„Ti i tvoj dugi jezik čuda pravite“, rekla je i mešajući izašla iz kupatila.
Gledao sam se u ogledalu. Koji si ti sretnik jebote i opet ćeš me večeras uvaliti u nevolju.
Taksi nas je čekao. Gledao sam u Petru. Savršenstvo. Obučena slično kao i Nina, dobro možda malo izazovnije, prišla mi je.
„Kako Petra izgleda“, napravila je okret.
Trebalo mi je vremena.
„Sexy“, rekao sam, mada mi se hiljadu drugih atributa motalo po glavi.
Poljubila me u obraz. Lepo je mirisala. Tada sam postao svestan devojke koja je stajala pored Petre. Crvena kosa, nekoliko pirsinga na licu, kada se nasmejala primetio sam i na jeziku i verovatno dosta njih po telu koje se prekrivale zanimljive krpice. Upoznali smo se. Da ne preteram sa svim ovim imenima crvenokosu ću zvati jednostavno – Crvenokosa.

Na ulazu u klub Petra reče:
„Ukupite se svi oko vođe.“
„Dosta bre ljudi s tim“, rekao sam jer mi je to bilo detinjasto i iritirajuće.
Petra podiže pogled k meni.
„Nisam mislila na vođu projekta, pre na vođu čopora, čopora ženki, ali ako ti smeta….“, nije završila misao.
„Dobro, biću vođa“, rekao sam
Igraju se, Nina je bila malo odsutna, ali slutio sam da je itekako uključena u igru. Samo nije htela da ona bude ta koja će mi servirati.
Prilepile su se uz mene i tako smo ušli i „Smrtonosnu ružu“ privlačeći poglede drugih posetilaca.
Nakon nekoliko sekundi postao sam svestan Petrinih noktića koji su me ponovo grebali po dupetu.
Nije mi bilo prijatno. Nina nije obraćala pažnju ili možda nije htela da obraća pažnju. Njih dve su već dva dana provele zajedno. Ovu igru su osmislile. Samo ne znam kako jer ovo nije bilo planirano. Mislim na izlazak. Sada ona priča o Čehinjama sa naših plaža malo dobija smisao. Mada i dalje ne verujem u nju.
Klub je bio fenomenalan, osećao sam se prijatno. Naše mesto je bilo rezervisano, a kad smo se smestili dalo se primetiti da je to jedno od najboljih mesta u klubu. Biće da su naši prijatelji česti gosti, što se dalo primetiti na osmesima i zagrljajima polugolih konobarica. Uskoro su počele zdravice, prvenstveno našem uspehu, a onda onako za svakojake gluposti. Čak je jedna bila za moj povratak u život ma šta ona značila. Tako sam vreme provodio cugajući sa tri zgodnice, a koliko mi je bilo ugodno u njihovom društvu govorila je moja usamljenost kada bi na kratko otišle plesati. Muzika nije bila po mom okusu, ali sam svejedno uživao. Pijuckajući i razmišljajući o minulom danu, našem uspehu, Nini i Petrinoj ruci na mom dupetu nisam ni primetio kada mi je prišla i uzbuđeno rekla:
„Ajde upravo sam čula da super plešeš“, uzela me za ruku i odvukla od stola.
Za ovo trebam zahvaliti svojoj devojci. Ipak želim da razjasnim. Voleti plesati je jedno, znati plesati je nešto sasvim drugo. Ja bih sebe opisao ovim prvim, ali obično su mi svi pripisivali ovo drugo. Bilo kako bilo, sasvim solidno sam se snalazio u gužvi dok se Petra okretala oko mene. Ritam je bio ubitačan. Pripijeni smo jedno uz drugo.
„Tako si zgodan“, glasno je rekla.
Jedva sam je čuo. Nisam obraćao pažnju. Otpozadi mi se privukla Nina i obgrlila me rukama.
Plesao sam sa obe. Crvenokosa se držala po strani. Kao pravi i nepopravljivi džentlmen odlučio sam posljednji dio muzičkog miksa posvetiti njoj. Pružio sam joj ruku. Brzo se privila uz mene. Devojka je bila jako prijatna i zanimljiva. Čehinje su se vratile do stola, dok sam ja ostao plesajući sa Ninom. Uživao sam u njenim dodirama, sjaju njenih očiju i mednim ustima koje je često razvlačila u osmeh odavajući mi da se lepo provodi.
Vratili smo se i nakon kraće pauze devojke su zavrištale i otrčale bliže podiju koji je podeljen na tri dela, a po onome što sam video spremao se muški striptiz. Zamračeno. Malo dima. Prikladna muzika. Ja sedam i uzimam napunjenu čašu. Izlazi tri momka. Ne verujem. Jedva sam zadržao čašu u ruci. U sredini je u gaćama plesao Tomi. Da onaj Tomi, član mog tima, uvijao se dok su nekoliko metara od njega devojke pljeskale i uzbuđeno vrištale. Među njima je bila i Nina. Po onome što sam video, znao je raditi ovaj posao. Tomi je ostavio utisak inteligentnog i ambicioznog i upornog radnika. Otkud sada ovo.
Crvenokosa se prva vratila. Tačka nije bila završena. Tomi je gologuz mamio vatrene poglede.
„Iznenađen“, počela je.
„Prilično, nisam znao da je striper“, odgovorio sam iskreno.
„Mi u Češkoj neke poslove radimo iz zadovoljstva, a to ne mora imati veze sa profesijom.“
Oko ove devojke kruži neka čudna energija.
„Nisam čuo čime se ti baviš“, nastavio sam.
„Nisi ni mogao, jer nisam ni rekla. Moj posao je profesija i zadovoljstvo. Radim kao maserka u jednom malom slatkom spa centru. Tamo kažu da imam zlatne ruke.“
Obratio sam pažnju na njene ruke i crveni lak na noktima. Spa ili Wellness je po meni isto. Ako neko ima potrebu nek slobodno prekrsti.
„Verujem da je tako“, rekao sam spuštajući čašu na sto.
„Zašto onda osećam malo sarkazma u tvom glasu“, gledala me ozbiljno.
Doista je i postojala određena doza.
„Osećam da ti treba kratka demonstracija“, smestila se iza i spustila ruke na moja ramena.
„Uživaj vođo.“
Stvarno preteruju sa ovom glupošću.
Doduše bila je u pravu. Imala je zlatne ruke. Nije prestajala ni kad su se ostali vratili. Prešla je na vrat.
„Nadam se da ćeš i meni priuštiti to zadovoljstvo“, uzviknula je Nina.
„Naravno da hoću“, nasmejala se Crvenokosa.
Nakon kratkog tretmana osećao sam se bolje ili barem tako mislio.
„Zaslužila sam poljubac“, rekla je i okrenula mi obraz.
Poljubio sam je.
Ubrzo je stigao i Tomi sa jednom prelepom devojkom, koju ću zvati Lepojka.
Kako su se ponašali verovatno su bili skupa. Devojka je upoznala mene i Ninu. Ostale je dobro poznavala.
„Kako je bilo“, upita Tomi kroz smeh.
„Kao i uvek, sjajno“, odvrati Crvenokosa.
„Nisam mislio pitati vas, nego naše goste“, raspoloženo će Tomi.
Nina se ubaci:
„Sjajan, tako zgodan i sexy.“
Zašto Nina nije bila iznenađena?
Devojke su uživale i pevale, a Tomi je seo do mene.
„Šta misliš?“
„Ma ok, opuštajuće i profesionalno“, opet taj moj sarkazam.
Nije ga primetio.
„To je bio moj prvi posao, tako sam zarađivao neku ekstra kintu za faks, neke stare navike retko izblede.“
Bio je to stari Tomi.
„Malo sam iznenađen, nisam znao“, nastavio sam ozbiljno.
„Mislio sam ti reći, nisi se baš poneo prijateljski ovih dana.“
„Tomi izvini ako sam te na bilo koji način uvredio.“
Sećam se da sam se proderao jednom na njega bez razloga.
„Ma ne, samo draži si nam kada si nasmejan i opušten, skupa ćemo sve pregurati. Nina nas je uveravala da ti uopšte nisi loš i sad vidim da je to istina.“
Nazdravili smo za nas i naš zajednički rad u budućnosti.
Prekinula nas je Petra.
„Mislim da je vreme da krenemo, nastavljamo kod mene.“
Zastao sam.
„Ne razumem“, rekao sam zbunjeno.
„Idemo k meni spavati ćete kod mene u stanu.“
Konfuzno. Ja nemam pojma.
„Nina zašto mu nisi rekla, sada možda imamo problem?“
Zabrinutost u Petrinom glasu je bila vidljiva. Nina mi je navodno trebala reći ali je zaboravila.
Svi su me gledali.
„Nema nikakvih problema Petra. Idemo k tebi.“
Ponovo osmesi. Kakvom me osobom smatraju ovi ljudi.
Petra mi se prišunja i prošaputa:
„Mislila sam da me se želiš rešiti.“
Tomi je objasnio da su on i Petra već u jednom restoranu ranije naručili neku klopu, po koju ćemo mi usput svratiti, dok će on i njegova devojka ostati da pronađu njegovog prijatelja koji se mota negde u klubu, usput kupiti još neke cuge i krenuti za nama.
Tako je i bilo.
U istom smo taksiju, sada već malo opušteniji. Petra je u restoranu pokupila klopu i već iz jedne od vrećica taksisti u usta nagurala veliki zalogaj. Nije se bunio. Verovatno su se poznavali. Bio sam svestan svega i bilo mi je čudno kada smo skrenuli u tzv. bogatiji dio Praga. Jedna apsolventica i trener – instruktor fitnesa, čime se navodno bavi Petrina sestra, ne mogu živeti u ovoj ulici. Ipak živele su. Ulaz i lift. Nešto se nije poklapalo s onim što sam ja znao o ovoj devojci koja je apsolutno bila predvediva osim kada je počela pokazivati imperijalističke namere prema mom dupetu. Novo iznenađenje. Stan je dva puta veći od mog. Čak i više. Da se razumemo ja imam dvosoban stan. Kupatilo je malo manje od moje spavaće sobe. Nameštaj i raspored stvari podseća na scene iz filma „Peti element“, doduše fali Mila Jovovich. Dobro, prilično fali Mila Jovovich. Raskomotili smo se i ubrzo su stigli Tomi i Lepojka u društvu jednog lepog i kulturnog momka.
Petra je onako uredila atmosveru, velike lampe uz prigušenu muziku. Provodili smo vreme u ugodnom razgovoru sa dosta sexy upadica. Odgovaralo mi je. Na Nini nisam moga primetiti da je imalo iznenađena zbog svega, dok sam se ja nakon izvesnog vremena navikao. Jednostavno dvoje mojih radnih kolega mi nisu rekli istinu o sebi. Zašto? Prilično smo se zbližili u posljednja dva do tri meseca. Alkohol nas je lagano uzimao pod svoje. Mada niko nije bio ni blizu pijanog stanja. Sitni sati.
Crvenokosa i Nina su ustale da pokaže neke plesne korake. Nakon demonstracije i smeha *repćući sam gledao kako im se usne spajaju. Iskrica se upalila. Osećam li nelagodu? Ne bih rekao.
Crvenokosa ju je odvukla do zida u ćošku i tu su se počele brzo ljubiti. Znate da Nina voli jezik, a ovaj jezik je bio…. zanimljiv. Nisam ni vidio kada se ona trojka prebacila u drugi ugao sobe. Lepojka je skidala obojicu. Gledao sam u svoju čašu. Posegnuo za njom i osetio ruku u svom krilu. Petra je ostala uz mene. Ruka je nežno lutala dok nije napipala moju muškost i tu se zaustavila. Petra me gledala i jezikom dodirivala gornju usnu.
„Razgovarale smo, rekla mi je da nema problem s tim, prema tome do nas je, jedino ako me ne želiš“, govorila je i neprestano istraživala rukom u mom krilu.
„Razgovarale ste, ne razumem?“
„Znaš sve si pokazao u ova dva dana. Bio si nesnošljivi, neljubazni i neobazrivi kreten, ali ipak sam pokušavala poverovati da si pametan, lep, zgodan, duhovit i šarmantan dečko. Ovo drugo se pokazalo kao istina. Još uvek nisi dokazao da si glup, nemoj ni sada.“
Uz te reči pod njenom rukom se osećala nabreklina.
Gledao sam po sobi.
Crvenokosa je jezikom obrađivala Ninine sise, dok je ova zabačene glave uživala. Lepojka je pušila Tomiju, a je Zdenek sedio do njih i odsutno drkao. Sigurno se pitate zašto sam imenovao Tomasovog druga. Verujte i ja se pitam.
Pokušavao sam uhvatiti Ninin pogled i uspelo mi je. Nakratko me pogleda i namignu mi. Šta je to bilo. Odobrenje!?
Već sam bio napolju. Petra ga je izvadila, nije skidala pogled sa mog lica, dok je menjala ruke povlačeći moj kurac.
Dostizao sam punu veličinu i debljinu.
„Po ovome ne bih rekla da me ne želiš“, smešila se.
Sagnuo sam se i Čehinja mi pokloni svoje usne. Polju*i dosta toga kažu.
„Dođi“, reče i uze me za ruku.
Ustali smo i obišli sto te se smestili između dva velika jastuka ispod prozora. Nasuprot ostalih. Malo nas je zaklanjao pomenuti sto.
Petra je skidala odeću sa mene. Odgovarao sam istom merom. Bila je strašno zgodna. Manjih ali napupalih sisica. Raspustila je kosu. Gurnula je jedan jastuk iza mojih leđa, raširila mi noge i ušuljala se na mene. Počela je od mojih usana, a potom poljubcima obasipala moje grudi i stomačić te napokon stigla do odredišta. Bio sam tvrd i spreman. Dražila mi je glavić jezikom, potom ga uvukla punim ustima. Gledao sam kako su se drugi pomerali kako bi mogli da nas vide. *ija je počela. Zatvorio sam oči. Pušila mi je temeljito i sporo. Možda se plašila brzog svršavanja.
Okrenula mi je dupe.
„Od pozadi“, rekla je i drugi jastuk gurnula ispod sebe.
Ostali su uživali i krajičkom oka posmatrali mene i Petru. Nina je stenjala na podu, glave okrenute na moju stranu dok joj je Crvenokosa jezikom uništavala ribicu. Ne smem se pokolebati. Ljubio sam Petrine guzove. Bila je napaljena. Prstićima je dražila pičkicu. Jezikom sam prešao preko tog vrelog božanstva. Otvarala se. Gurao sam jezik što dublje, dok je ona neprestrano podizala dupence što mi je olakšavalo posao.
„Ajde jebi, jebi me….“, molećivo je šaputala.
Nisam popuštao. Igrao sam si i dalje sa tom pički*. Ljubio sam mesta oko pičkice i onda slušajući njene uzdahe brzim pokretima jezika lupkao po njoj te naposletku bezobrazno gricnuo klitić.
„Molim te“, čulo se isprekidano.
Nisam mogao više izdržati.
Uzeo sam pantalone i počeo rovariti tražeći kondom. Okrenula se. Verovatno je naslutila šta je u pitanju.
„Ostavi to, pusti, nema potrebe. Samo mi ga daj. Hajde već jednom.“
Verovatno je bio u mantilu.
Ugurao sam joj ga polako, ali ona je toliko zastenjala da su svi obratili pažnju. Počeo sam ubrzavati. Petra je bila glasna i tako dodatno uzbuđivala sve u sobi. Razjarila me. Nameštao sam se i jakim ubodima ulazio u nju. Svetlosnom brzinom je počela masirati klitoris.
„Sssssssss….“, svršavala je jako dok sam se ja snažno zario u nju.
Gotovo čitavu minutu smo ostali u tom položaju. Crvenokosa je gledala Petru i smešila se. Nina je bila ispod nje, ljubila joj grudi i molila je da ne prestaje.
Izvadio sam ga. Bio je mokar. Petra se okrenula i uzela ga rukom. Ponovo je skočio kao opaljen. Sela je na mene. Ovoga puta sam prodirao lakše. Nije se nabijala. Ja sam se podizao, a ona mi je snagu davala mrseći moju kosu i ljubeći me po licu. Neko je počeo svršavati. Glasno i dugo. Nina. Crvenokosa joj je čuvala ruke i noge dok se Nina grčila. E, ovo je bilo previše. Zastenjao sam. Petra siđe s mene i rukom mi poče snažno drkati kurac dok je u drugu hvatala moje seme. Teško sam disao. Jezikom mi je prešla preko usana i pažljivo otpuzala do one dvije koje su kupile sadržaj iz njene ruke. Gledao sam. Razmenjivale su poljubce. Nina zavuče glavu ispod Petre i pokupi jezikom ostatke sokova. Ova je lagano spusti na jastuk i baci se na nju. Sklopio sam oči. Slušao stenjanja, uzdahe, šapate i uživao.
Ne znam koliko je vremena prošlo. Osetio sam usta na mom kurcu. Vrela usta. Uvukla su moj glavić i počela me obrađivati. Čudno. Otvorio sam oči. Zdenek me je sklopljenih očiju vraćao u život. Čekaj ja nisam….dosta…, gorilo je u meni. Kako….nakratko sam zažmirio. Moram ovo prekinuti. Rukom sam krenuo odgornuti momka, ali neko se privi uz mene. Nina. Sigurno je predpostavila moju reakciju. Otvorio sam oči. Milovala me rukom po licu. Bila je oznojena.
Obraz uz obraz.
„Smiri se, svi te žele. Uživaj. Poljubi me.“
Ti šapati. Kako da se smirim. Puši mi muškarac. Ja rastem, rastem u tim vrelim ustima, opaljen njegovim usnama.
„Nina ja ne mogu“, okrenuo sam glavu.
Onaj nije prestajao, nije obraćao pažnju.
Nina mi na usta prisloni svoje prstiće. Ljubio sam ih. Uhvatila je moj uznemireni pogled. Niko drugi nije obraćao pažnju. Barem sam tako mislio. Napokon. Nina odvoji nežno Zdeneka od mog kurca, koji je ponovo oživio. Nastavila je nežno tamo gde je on stao. Odmaknuo se malo i zagnjurio u Ninine guzove. Nisam primetio da joj to ne odgovara. Nije se bunila. Čak je malo i zatresla guzi* sa odobravanjem. Zbunjeno sam zverao po sobi.
Nina me zajaha, a Zdenek je zaobiđe i nađe se između nas dvoje. Bio je napaljen. Drkajući kurac krenu usnama prema njenim sisama. Nežno ga je sprečila. Odmahnula je glavom i u znak zahvalnosti prelipala jednu pusicu u obraz. Nasmešio se i otpuzao do Crvenokose i Petre dok sam ga ja pratio krvničkim pogledom.
Nina me ponovo poče smirivati.
„Ššššššššš, nemoj molim te“, šaputala je.
„Ja sam tu, daj mi malo ljubavi. Ako je ostalo.“
Nasmešila mi se. Ostalo je. Ugurao sam ga, a ona je istovremeno počela jahati.
Ninini prsti u mojoj kosi i tihi šapati dok je bila na meni pomogli su mi da zaboravim na ona vrela usta od malopre. Održavao sam ritam, a njeni trzaji su mi govorili da su mrvice zadovoljstva postojane. Zaustavila me i sišla.
„Dođi, opusti se. Uživaj meni za ljubav.“
Odvukla me u grupicu koja je čekala.
Samo je Tomi odvojeno u ćošku snažno punio svoju devojku.
Legao sam na pod, Petra prihvati moj kurac, snažno ga protrlja, Nina je zakoračila i brzo sede. Petra joj je pomogala da se nasadi. Kako sam izlazio iz Nine, Petra me rukom prihvatala, a potom ponovo vraćala. Iznad moje glave guzi* je mešala Crvenokosa dok je bučno pušila Zdeneku kurac. Izgubio sam kontrolu. Uvučen sam u igru bez granice. Rukama sam obujmio njene guzove i privukao ih svojim ustima. Bila je toliko vlažna da su joj se tragovi sokova jasno videli na butinama. Grubo sam joj počeo gristi klitić i jezikom se igrati oko malog pirsinga. Nije se opirala, sta više spustila je guzu tako da ja nisam morao podizati glavu. Nameštala mi se. Zaplovio sam tim morem zadovoljstva. Ništa nisam mogao videti. Osetio sam da su Petra i Nina zamenile uloge. Obuzeo me je miris pičke i kapljica koje sam kupio. Gubio sam razum.
Gnječio sam joj rukama guzove. Moje velike košarkaške šake očito su joj prijale. Neprestano je mumlala. Usta su joj bila ispunjena kurcem. Odjednom, slučajno sam pronašao jednu tačkicu. Kada kod bi ivicu pičkice zahvatio jezikom ona bi se zgrčila i zaječala od zadovoljstva. Devojko došlo je tvoje vreme. Pripremio sam se. Uduhnao ono malo vazduha što je dolazilo između guzova i vrhom jezika brzo počeo dražiti to mestašce. Znao sam da je prestala pušiti. Počela je vrištati, a onda joj je Zdenek rukom verovatno zapušio usta. Prošao je čitav minut. Snažno sam je ščepao za guzove, počela se trzati i svršavati. Potočići su se slevali niz butine. Prestao sam. Disala je otežano i nešto mrmljala na češkom. Nastavila je pušiti, Zdenekovi uzdisaji su bili puni bola. Onda je počeo žestoko svršavati. Nisam mogao videti, ali sam pretpostavio je*e Petra prestala nabijati. Napokon sam mogao doći do malo zraka. Gledao sam Crvenokosu kako teško diše dok joj se iz usta cedi vruće seme. Petra je sišla s mene i počela kupiti i lizati je po licu. Vratila se i šapnula nešto Nini. Ova je kimnula.
„Dođi“, pozvala me i povela mene i Ninu put spavaće sobe.
Okrenuo sam se da pogledam ostale. Zdenek se onesvestio, Tomi se ljubio u ćošku sa devojkom. Crvenokosa me gledala pogledom požude. Bila je napaljena do ludila. Brisale se rukama. Onim zlatnim rukama. Šta da su me prepustile njima?
Spavaća je bila velika. Posadile su me na stolicu blizu kreveta. Nina je legla, a Petra je zavukla glavu među njene noge. Nameštale su se dok Petrino dupe nije završilo u mom fokusu. Okrenula se.
„Ako osetiš potrebu slobodno se pridruži“, smešila mi se.
Nije trebalo dva puta reći. Navalio sam na njeno dupe i odmah počeo ubadati. Nina je zatvorenih očiju uživala i oblizivala se dok ju je Petra grizla. Pokupio sam u šaku njenu kosu i podigao joj glavu. To sam ponekad radio Nini ako bi ona izazvala žešću jebačinu.
„Tako, jebi me……jebi…..“, glasno je govorila.
Nina je ustala u sedeći položaj i čuvala njenu glavu. Gledala ju je otvorenih usta.
„Lezi na mene“, bilo je upućeno meni.
Petra se sklonila, ali prije nego me dala Nini uvukla me nekoliko puta u usta.
Nina je čekala raširenih nogu.
Legao sam na nju. Petra nacilja i ja pogodi. Ulazio sam duboku u svoju Ninu, a ona me obasipala polju*ima po licu i palila jakim uzdasima. Petra je otpozadi ruke položila na moje guzove. Nina mi je šaptala na uho.
„Ljubavi, blizu sam.. blizu…“
Mene je takođe ispunjavao sličan osećaj. Nina se priljubi uz mene. Svršiti će. Petra znažno zari nokte u moje guzove što mi dade dodatni podražaj. Nije bilo druge. Nije bilo spasa. Sjurio sam u Ninu i počeo je puniti toplim semenom. Nina je svršavala. Za trenutak nismo bili svesni života oko nas. Bili smo negde drugo.
„Ostani malo u meni“, prošaputala je.
To je bilo prvi puta da je moje seme završilo u Nini. Uvek sam vadio i pored toga što je me nekad ružila govoreći da to kvari osećaj. Pogotovo ako smo oboje bili blizu vrhunca. To nam se eto desilo u drugom gradu, tuđem krevetu dok smo okruženi strancima, prijateljima, saputnicima….

Petra je izvadila moj mlohavi kurac iz Ninine pičke i kupila sokove i sa jednog i drugog.
Legao sam pored Nine.
„Krevet je dovoljan za troje. Isproban je“, rekla je Petra i otvorila ormar te izvuka veliki pokrivač i bacila ga na nas.
„Brzo se vraćam.“
Nina je spustila glavu na moje rame. Brzo se vratila.
„Tako gospodin će u sredinu.“
Pojebani, iznureni i oznojeni zaspali smo za sekundu u tom rajskom krevetu.